Kako hoteli okončavaju rat za ležaljke uz bazen: usporedba pet pristupa

Rat za ležaljke, odnosno rezerviranje ručnicima u zoru, problem je manjka mjesta skriven u problemu pravednosti. Svaki pristup koji su hoteli isprobali zapravo se oslanja na rješavanje jednog od ta dva problema, a kompromisi su jasni: sustavi koji osiguravaju najviše pravednosti obično donose više komplikacija, dok oni koji smanjuju komplikacije obično nagrađuju onoga tko prvi stigne na terasu uz bazen. Nema rješenja bez kompromisa, ali neki su pristupi mnogo bolji od drugih.

Prvi pristup je politika ručnika. Objavite pravilo da se nenadzirani ručnici mogu ukloniti nakon određenog vremena, pri čemu je uobičajeno 30 ili 60 minuta, i ovlastite osoblje da ga provodi. To funkcionira do određene točke i zaista je jeftino. Način neuspjeha je sukob s gostima: osoblje koje premjesti ručnik postaje neprijatelj gosta kojem je taj ručnik pripadao, a recepcija o tome čuje prije večere. Politike ručnika također ovise o tome ima li osoblje vremena, čega u danu s prometnim bazenom nema puno.

Drugi je ručno provođenje osoblja bez pravila o ručnicima, s posvećenim pratiteljem bazena koji hoda po terasi, dodjeljuje ležaljke po dolasku i upravlja redom. Ovo daje najpravednije ishode od bilo kojeg ručnog pristupa, jer osoba može vidjeti cijelu terasu i prilagoditi se. Također košta objekt punu radnu liniju za svaki bazen koji ga koristi, zbog čega opstaje uglavnom u ultra-premium odmaralištima.

Treći je plaćena rezervacija kabina, slojevita na besplatne ležaljke. Plaćeni sloj dobiva pravi sustav rezervacija, a besplatni sloj ostaje po principu tko prvi dođe. Ovo funkcionira kao izvor prihoda, ali ne čini ništa za temeljnu nestašicu besplatnih ležaljki. Pritužbe se samo spuštaju za jednu razinu.

Četvrti je obrazac s QR kodom: gosti skeniraju kod pored bazena i ispunjavaju rezervaciju. Ovo je najjeftiniji sustav rezervacija za implementaciju, ali nema pojma je li se gost stvarno pojavio i nema živu kartu onoga što je dostupno. QR obrasci su korak naprijed od politika ručnika za namjeru rezervacije, ali provođenje u potpunosti prepuštaju osoblju, što objekt vraća u istu petlju sukoba.

Peti je pin sustav: SunDibs. Gosti rezerviraju sa svog telefona, dolazak se potvrđuje na ležaljci, a pin bez dolaska se automatski oslobađa. Na Easyju ovo radi na fotografiji terase i QR dolasku bez ikakvog hardvera. Na Prou svaka ležaljka ima marker, dolazak je NFC dodirom, a blizina se mjeri umjesto da se crta. U potpunosti premješta provođenje iz ljudske interakcije, ali samo ako objekt jasno komunicira promjenu gostima. Tiho uvođenje stvara zbunjenost; jasno komunicirano uvođenje stvara olakšanje.

Za većinu odmarališta s 3 i 4 zvjezdice, praktičan izbor je između QR obrasca i pin sustava, jer trošak rada osoblja onemogućuje drugi pristup. Za objekte s 5 zvjezdica i ultra-premium objekte, izbor je između provedbe od strane osoblja i pin sustava, često dopunjenog plaćenim nivoom kabana za goste koji žele više.